Finansijska analiza iz IRMS izvještaja

Zašto sam izvještaj nije analiza

Bilans stanja kaže koliko firma ima imovine i koliko duguje na jedan dan u godini. Bilans uspjeha kaže koliko je prihodovala i zaradila tokom te godine. Oba su tačna i oba su, sama za sebe, teško uporediva.

Prihod od 5 miliona ne znači ništa dok se ne zna koliko je imovine bilo potrebno da se ostvari, koliko je od toga tuđi novac i koliko je na kraju ostalo. Analiza je postupak kojim se apsolutni iznosi svode na odnose — a odnosi se mogu porediti sa prošlom godinom, sa konkurencijom i sa granicama koje struka smatra zdravim.

Zato dvije firme sa istim prihodom mogu biti u sasvim različitom stanju, a to se iz same tabele ne vidi.

Četiri grupe pokazatelja

Likvidnost — može li firma da izmiri ono što dospijeva uskoro. Tekuća likvidnost poredi obrtnu imovinu sa kratkoročnim obavezama; brza likvidnost iz toga izbacuje zalihe, jer se one ne pretvaraju u novac na zahtjev.

Zaduženost — čijim novcem firma posluje. Odnos duga i kapitala pokazuje koliko je oslonjena na pozajmljeno, a odnos duga i EBITDA koliko joj godina zarade treba da taj dug otplati.

Profitabilnost — koliko od prihoda ostane. Bruto, EBITDA, EBIT i neto marža mjere isto pitanje na četiri nivoa, a razlika među njima pokazuje gdje novac odlazi: u nabavku, u režiju, u kamate ili u porez.

Efikasnost — koliko imovine i ljudi treba za taj prihod. Obrt aktive, prihod po zaposlenom i dobit po zaposlenom otkrivaju firme koje mnogo prometuju sa malo, i obrnuto.

Altman Z — procjena rizika

Altman Z-score je formula koja iz nekoliko odnosa daje jedan broj i svrstava firmu u zonu: sigurnu, sivu ili rizičnu. Nastala je za predviđanje stečaja i vrijedna je upravo zato što spaja likvidnost, zaduženost i profitabilnost u jednu ocjenu.

Nije proročanstvo. Firma u sivoj zoni ne mora propasti, niti je ona u sigurnoj zoni zaštićena — ali razlika među zonama je snažan signal da se izvještaj pogleda pažljivije, naročito uz kretanje kroz nekoliko godina.

DuPont — zašto je prinos takav kakav je

DuPont analiza rastavlja prinos na kapital (ROE) na tri činioca: maržu, obrt imovine i finansijski leveridž. Time se odgovara na pitanje koje sam ROE ne otkriva — da li visok prinos dolazi od dobre zarade po jedinici, od brzog obrta ili prosto od velikog duga.

Dvije firme mogu imati isti ROE iz sasvim suprotnih razloga, i tek rastavljanje pokazuje koja je od njih izložena.

Šta brojevi iz IRMS-a ne kažu

Izvještaji su godišnji i istorijski. Firma koja je stala u martu izgledaće u izvještaju za prethodnu godinu sasvim uredno.

Ne vidi se ni da li firma trenutno ima blokiran račun, ni da li duguje porez, ni da li je u sporu — to su odvojeni registri. Ozbiljna provjera zato spaja izvještaj sa registrom blokada, listama poreskih dužnika i sudskim sporovima.

I na kraju: izvještaj je ono što je firma predala. Analiza pokazuje šta iz toga slijedi — ne i da li je predato tačno.

Kako to radi prAIme

Za svaku firmu koja ima predate izvještaje računamo oko 25 pokazatelja po godini, Altman Z sa zonom, DuPont rastavljanje i ukupnu ocjenu, i sve to prikazujemo kroz godine umjesto kao jednu tabelu.

Uz to stoji poređenje sa firmama iz iste djelatnosti, jer pokazatelj bez konteksta malo znači — marža od 4 % je slaba u jednoj djelatnosti, a dobra u drugoj.

Pretraga firmi i javne stranice su besplatne; sama analiza sa AI tumačenjem se plaća po firmi.

Za svaku firmu sa predatim izvještajima računamo oko 25 pokazatelja po godini, Altman Z sa zonom i DuPont rastavljanje, i poredimo je sa firmama iz iste djelatnosti — umjesto da ostavimo tabelu brojeva na tumačenje.